Azijati su čudo! Južnokorejska kinematografija uživa velik ugled u svijetu i to ne bez razloga. Hrpa odličnih filmova potječe od tog naroda, ali ne mogu reći da sam ih ja puno pogledao. Da pomalo krenem u ispravljanje te nepravde, na red je došao film naziva „Madeo“ („Majka“). Režiju potpisuje Joon-ho Bong, a taj je posao odlično obavio. Da vas ne čeka baš svakidašnje iskustvo gledanja filma najavi to već sami početni kadar gospođe u zrelim godinama (majke) koja pleše u nekom polju. Intrigantni početak uskoro zamijeni standardni tijek radnje, kako to već biva u filmovima – upoznajemo likove i osnovu priče.
Priča prati mentalno zaostalog mladića i njegov odnos sa samohranom majkom koja zrači skoro pa pretjeranom pažnjom prema svome sinu – ipak, radi se o osobi s posebnim potrebama, ali svejedno nekako se taj odnos ne čini baš zdravim. Naravno, kulturološke razlike pomalo pridonose zbunjenosti gledatelja koji ne potječe iz Južne Koreje (Azije općenito), ali vrlo je lako razabrati one univerzalne stvari koje vežu čitav ljudski rod. Roditeljska ljubav, ljudska bešćutnost i okrutnost, komplicirani obiteljski odnosi i pravda su neki od motiva čije se filmsko utjelovljenje može vidjeti u filmu „Mother“. Mentalno zaostali mladić jednu večer pijan krene bauljati ulicama susjedstva i sretne djevojku koja sutradan osvane mrtva na krovu dvokatnice u čijoj se blizini odigrao njihov susret. Iako mladića vidimo kako odlazi od djevojke dok je ona još živa, s obzirom na svjedoke koji su ga vidjeli u blizini mjesta zločina on biva glavnim osumnjičenikom. Nakon toga slijedi čitava drama oko njegova boravka u pritvoru i pokušajima majke da ga oslobodi krivnje.
Često možemo čuti kako se veliča bezuvjetna ljubav kao jedna od najvećih vrijednosti koju pojedinac može posjedovati, pogotovo ako je roditelj, ali život često pokazuje kako je „put u pakao popločan dobrim namjerama“. Jedan od onih filmova koji vam nakon gledanja dugo ostaje u glavi.
Nema komentara:
Objavi komentar