Vuk s Wall Streeta

Čini mi se kako je o malverzacijama pohlepnika s Wall Streeta snimljeno more filmova. S tim na umu, nisam previše očekivao od najnovijeg Scorseseova djela. Ono, po principu, vidiš jedan, vidio si ih sve.

Znao sam da me čeka odlična glumačka postava, a i odličan film, jer se od nekih proslavljenih redatelja rijetko očekuje da će vas razočarati. Snimljen prema knjizi koja prati stvarne događaje i avanture mešetara po imenu Jordan Belfort, donosi nam svijet pun pohlepe te svih ostalih poroka koje možete zamisliti. Možete sami krenuti u provjeru vjerodostojnosti događaja prenešenih na platno, ali što se mene tiče filmska dramatizacija uvijek učini stvarni događaj većim nego što jest.

Ako ste ljubitelj opojnih droga, u ovom filmu ćete doći na svoje – neke scene podsjećaju na slavnog Hunter S. Thompsona i njegove drogom obogaćene eskapade u Las Vegasu. Sav taj eksces se dosta ponavlja pa čovjek ima osjećaj da ga se bez potrebe smara dodatnim utvrđivanjem gradiva. Okej, shvatili smo, drogirali su se, kurvali, opet se drogirali, pa opet kurvali, kupali u ogromnim količinama novca zarađenog na naivčinama... Svijet mešetara je prikazan kao vulgarno, mizoginističko mjesto te se kao gledatelj pitate da li vam se sve to gadi ili uživate u prizorima i humornim dijalozima. Kako se film primiče kraju, razmišljate o načinu na koji će biti obrađen klimaks. Međutim, klimaks stiže dosta kasno i već ste otupjeli od mešetara i mešetarskog prigovaranja, pa ne ostavlja neki poseban dojam.

Mada u svom tom pretjerivanju nema neke prevelike dubine, ipak vas se potakne da počnete razmišljati o vlastitim nagonima pohlepe i želje za materijalnim bogatstvom. Ne može se poreći da je film iznimno zabavan, ali čini mi se kako tu fali nešto što bi ga uzdiglo na status kompletno zaokruženog filma koji ima apsolutno sve.