Boyhood je jedan od onih filmova koje ističe poludokumentarno ozračje i manjak neke specijalne i uzbudljive radnje. Uglavnom se svodi na prikaz života i odrastanja dječaka zvanog Mason te njegovo obiteljsko okruženje. Iako je ovaj film ljudima zapao za oko ponajviše zbog fore (gimmick, neki bi rekli) koju je koristio redatelj zaposlivši iste glumce za različite vremenske periode prikazane na ekranu, kao cjelina djeluje dosta dobro pa gledatelj naposljetku smetne sa uma tu "redateljsku ekscentričnost".Možda bi se filmu mogla zamjeriti ponekad "drvena" gluma da sve to skupa ne djeluje prirodno i blisko životu, što uglavnom treba zahvaliti umješnosti popularnog redatelja Linklatera. Emocionalna težina ovog djela se temelji na konstantnim usporedbama vlastitog života i onog sa ekrana na koje film poziva. Iako je američka realnost malo drugačija od ove naše, mada ih imitiramo u svemu, bez obzira na to što je njihova statistika obiteljskog života nekoliko brakova i potomstvo iz istih, postoji neka univerzalna nit s kojom se i gledatelji s ovih prostora mogu identificirati.
Ipak, ovo je jedan od onih filmova za koje ne možete reći da je samo OK (može proć'), ili vam se svidi ili ćete ga u potpunosti mrziti, tako se barem meni čini. Željni neke uzbudljive radnje mogu slobodno zaobići ovaj film, iako ova zamjerka koju neki navode po meni i nije toliko previše izražena. Ovo je prvenstveno jedna životna priča, pa ako vam je do nečeg takvog, slobodno navalite.
