Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

subota, 31. svibnja 2014.

The Strangers

Moram odmah reći kako me ovom filmu najviše privukla Liv Tyler i potvrditi koliko je važna glumačka postava filma. Dobri glumci i glumice su često jedan od bitnijih faktora koji određuje zašto ljudi hrle u kina ili "kupuju" filmove za gledanje u vlastitom domu ("well, DUH!", što bi rekli u našem narodu). U ovom slučaju ni ostali elementi filma nisu loši, na svu sreću. Redatelj i scenarist "The Strangersa" je za ovo svoje djelo inspiraciju našao ponajviše u zloglasnim ubojstvima koje je počinila skupina Charlesa Mansona, te iz događaja kojeg je osobno doživio kao dijete kada je niz kuća u njegovu susjedstvu opljačkan.

Inače, čini mi se kako su Ameri posebno paranoični kada se radi o mogućnosti ugroze domaćinstva pa se grčevito bore za opstanak prava na nošenje oružja - sjetim se Charlton Hestona i njegove izjave: "From my cold dead hands!", tj. i u grob odlazim s oružjem u rukama. Čitam tako komentare po "youtubeu" ovih dana u vezi nedavnog slučaja kada je momak iz Kalifornije "skroz pošizio" i ubio, čini mi se, sedmero ljudi, pa komentira neki stanovnik Amerike kako mu vlasništvo nad par komada oružja omogućava sigurnost u već dosta sigurnom susjedstvu. Hm, kako bi se tek osjećao da živi u nekom "opasnom" susjedstvu... Pada mi na pamet i pitanje: "Pa, zar ovi Ameri nemaju policiju?".


"The Strangers" spaja tu (nad)realnu paranoju i strah od provale u kuću sa klasičnim motivima maskiranih ubojica iz nekih kultnih horora (Noć Vještica i sl.). Što se tiče procjene kvalitete filma, najlakše mi je se odrediti prema tome da li sam za vrijeme filma vrludao mislima okolo ili je film privukao svu moju koncentraciju i začas proletio. "The Strangers" spada u ove koji su vrijedni pažnje i ako kojim slučajem volite horore, posebice iz ovog podžanra "invazija na dom", ne predstavlja gubljenje vremena (uvjetno rečeno, naravno).

petak, 30. svibnja 2014.

Zero Charisma

Definicija riječi "šmokljan" danas ima puno šire značenje nego u prošlosti, pa se tako za svaku osobu koja gaji intenzivan odnos prema nekom hobiju može reći da je šmokljan (geek, nerd itd.). Mada i danas ima negativnu konotaciju, izraz "šmokljan" je manje uvredljiv, a čak postoje i oni koji se "furaju" na to da su šmokljani (bilo ženski, bilo muški) i s ponosom nose tu društvenu etiketu.
  
Zero Charisma prati priču lika koji je više-manje utjelovljenje stereotipa o šmokljanima koji su obožavatelji društvene igre "Dungeons and Dragons". On živi u svijetu mašte, što naravno ima za posljedicu to da mu onaj stvarni aspekt života nije baš u najpovoljnijem stanju. Zakinut za društvene vještine, glavni junak filma skupa sa ekipom prijatelja zadovoljstvo uglavnom pronalazi samo u svom najdražem hobiju, a ta rutina mu biva narušena dolaskom majke s kojom nije u baš najboljem odnosu te novog člana ekipe, kvazi "šmokljana" koji pripada ovoj skupini neiskrenih nositelja te etikete.


Film odlikuje iskren i nepretenciozan pristup tematici kojom se bavi pa me zbog toga pomalo podsjeća na komediju naziva "Tucker & Dale vs. Evil" - iako nije ni blizu toliko"urenebesna" komedija kako to vole reći u najavama komedija na TV-u. Dapače, druga polovica filma je više socijalna drama nego komedija iako se na Imdb-u navodi kako se radi o komediji. Ima par smiješnih scena i situacija, ali uglavnom je riječ o socijalnoj drami koja se bavi pitanjem statusa i društvene (ne)prilagođenosti. S obzirom na društvenu nespretnost glavnog lika i nelagodnu atmosferu koja prati njegove dogodovštine, dosta podsjeća na jedan od filmova koji su Ryana Goslinga učinili poznatim; "Lars And The Real Girl", pa ako vam se ovaj svidi slobodno bacite oko i na njega. Uglavnom, nije loše...

The Island

"The Island" je produkt nacije s najboljom himnom na planeti, Rusije. Ta himna bi i pacifiste poput mene mogla potaknuti na uzimanje oružja u ruke i borbu za otadžbinu. Nego, što se filma tiče odmah bi valjalo naglasiti da je po mom mišljenju za potupuno uživanje u gledanju potrebno da gledatelj/ica posjeduje religijsku pozadinu - nije važno jeste li ateistički ili teistički nastrojeni, ali je bitno da promišljate o svijetu u kontekstu Boga i sličnih religijskih pojmova.

Štoviše, čini mi se kako je poželjno da ta pozadina bude kršćanski obojena - film prati pitanja koja su najbliža sadašnjim ili bivšim pripadnicima ove religiozne skupine. Možda je moguće da i pripadnici drugih religioznih grupa, ateisti, agnostici i sl. uživaju u filmu, ali mi se čini kako će jače "odjeknuti" kod onih koji zadovaljavaju ovaj, relativno "labav" kriterij povezanosti s kršćanskom misli. Mada, s obzirom na to da većina ljudi na planeti dijeli neke univerzalne ljudske vrijednosti, te činjenicu da je radnja filma zanimljiva, moju opasku treba uzeti s rezervom.


U centru priče je lik koji istraumatiziran grijesima iz svoje mladosti završi u pravoslavnom manastiru (samostanu) te tamo uz okajanje grijeha pomaže ljudima iz okolice da se riješe svojih problema. Radi se o vrlo pronicljivom i mudrom liku koji unatoč grijesima (grijehu) koji ga pritišću posjeduje dar da liječi i savjetuje ljude. Vrlo zanimljiva je i dinamika koju ima sa ostalim monasima iz manastira na otoku. Režija, gluma i muzika u filmu su odlični pa ga je lako preporučiti - samo valja imati na umu da je ova drama bogata vjerskim motivima, pa ako vam takvo što ne odgovora moguće je da vam se ne bi svidio.

Dragonslayer

Dragonslayer je postariji klasik iz Disney produkcije namijenjen ljubiteljima gigantskih guštera, tj. zmajeva. S obzirom na datum proizvodnje filma, oni koji ne vole previše kompjuterski generiranih efekata u filmovima, ovdje mogu slobodno odahnuti. Iz nekog razloga, starije tehnologije korištene pri dočaravanju "nemogućega", često znaju biti uvjerljivije i "stvarnije" od modernog, često pretjeranog, posezanja za računalnim animacijama.

 Vrlo dobar primjer ovog fenomena je film iz iste godine kao i "Dragonslayer" - "Clash of the Titans", koji i danas uživa visok ugled. Možda se mlađe generacije ne bi složile s ovom tvrdnjom i zgražaju se na filmove sa "zastarjelim" efektima, ali po mom osobnom sudu znaju imati više šarma i "duše" unatoč manjoj uvjerljivosti. Takav je slučaj i sa filmom "Dragonslayer" koji donosi priču o zmaju, čarobnjacima i sličnim šarolikim likovima koji su često u ovom fantazijskom paketu srednjovjekovnih motiva. Inače, heteroseksulani mužjaci će u početku filma vjerovatno preispitivati svoju seksualnu orijentaciju, mada ne zadugo, nemajte brige - spominjem ovo ponukan određenom podrugljivošću svog unutarnjeg "trola"...


Ne bih dalje da gnjavim s analizama, jer nisu potrebne - stari klasik u kojem je glavni antagonist zmaj bi trebao biti dovoljan razlog za gledanje onima koji su ljubitelji "Lord of the Rings", "Game of Thrones" i sličnih fantazijskih ostvarenja.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...