Looper

Putovanje kroz vrijeme, nedosanjani san čovječanstva još uvijek predstavlja dobru podlogu za priču u filmu iako se ta tema čini prežvakanom. Stvari se mogu vrlo lako zakomplicirati ako u radnju filma uključite putovanje kroz vrijeme pa tako i likovi u filmu Looper par puta navode kako je to vrlo kompleksna tematika oko koje se ljudski mozak pretvara u "žvaku" (pečeno jaje). Unatoč tome, radnja Loopera nije previše komplicirana pa ćete lako pohvatati osnove zapleta.

Mafijaške organizacije iz budućnosti pošalju vremenske putnike u prošlost, a ovi tamo rješavaju nepoželjne elemente iz budućnosti uz pomoć oružja koje predstavlja neki križanac ručnog topa i sačmarice. Ovo oružje, a i neki drugi elementi filma su "krivi" što ovaj film po meni ima štimung koji podsjeća na neki odličan "western". Tu je i farma, na kojoj živi romantični interes glavnog junaka (Emily Blunt), okružena usjevima, a poslužila je kao kulisa dobrog dijela radnje filma.

Osim putovanja kroz vrijeme, elementi ZF-a se očituju u letećim prijevoznim sredstvima (dok većina automobila liči na krntije iz nekog razloga), telekinetičkim sposobnostima koje posjeduje određeni postotak stanovništva (ne bi ih se posramio ni Perhan iz Doma za vješanje) i drogom koja se konzumira u obliku kapi za oči. Sve je to začin za akciju i puškaranje u čijem središtu su likovi koje tumače Bruce Willis i Joseph Gordon-Lewitt. Joseph je ovdje u ulozi mlađe verzije Bruceovog lika, a uz malu pomoć šminke odlično skida manerizme ove proslavljene akcijske zvijezde. Malac koji se pojavi u jednom dijelu filma je samo takva faca i spada u one klince čija pojava na ekranu fascinira. Pronicljivi gledatelji će vjerovatno tražiti rupe u radnji filma i tako naći neke njegove mane, ali ako malo zažmirite na te sitnice u Lopperu ćete pronaći vrlo solidno i zabavno ostvarenje.

El Dia de la Bestia

Ne želim zvučati kao neki ogorčeni hipster, ali što se komedija tiče ove novijeg datuma su većinom smeće. U nedostatku ovih svježijih prinuđen sam gledati neke ponovo ili tražiti klasike koje sam propustio da mi poprave raspoloženje. Tako mi je na pamet pala španjolska crnohumorna komedija iz 1995-te koja prati katoličkog svećenika uvjerenog da će se na Badnje veče u Madridu roditi Antikrist. "El Dia de la Bestia" se naslanja na sve one horore koji su se bavili okultnim i nimalo ne sramoti uzore iz kojih je crpio inspiraciju. Popularni Santiago Segura tumači glavnu sporednu ulogu šašavog metalca koji radi u prodavnici ploča, a kao "stručnjak" po pitanju sotonizma pomaže spomenutom svećeniku da dozove Sotonu i na prevaru ga pokuša pobijediti kako bi čovječanstvo bilo spašeno.

Crni humor naravno nije baš za svačiji ukus, a i religijski motivi kojima film obiluje vjerovatno mogu nekoga "počešati" na pogrešan način pa moja preporuka nije bez rezerve. Za ljubitelje "metala" i crnog humora ovo djelo predstavlja kultni film pa ga, ako ste kojim slučajem propustili, obavezno stavite na listu za gledanje.

Super Troopers

Super Troopers se može pohvaliti dosta visokom ocjenom na stranici "IMDb", a neki je čak uvrštavaju na top liste kultnih komedija. Nakon gledanja dotične sam došao do zaključka da je konačni sud o kvaliteti ovog filma ovisan o demografskim parametrima. Ako spadate u dobnu skupinu od 15 do recimo 21, a volite "stoner" komedije, postoji šansa da vam se ova "kultna" komedija svidi.

Radnja prati avanture dva policijska ogranka iz američke države Vermont koja se nalazi u blizini Kanade, a cijela stvar podsjeća na humorističnu seriju i film "Reno 911!". Ovdje je humor čak za nijansu siroviji od onog prikazanog u seriji "Reno". Imam osjećaj da za publiku s ovih prostora dosta toga ostane izgubljeno u prijevodu. Cijeli film mi ima nekako dosta izražen taj lokalni američki štimung, pa je moguće iskustvo gledanja ove komedije usporediti sa iskustvom koje prosječan Amerikanac ima kada gleda neku od komedija s našeg područja.S obzirom da se dobar dio ovog filma može opisati kao "stoner" komedija, postoje tu univerzalni motivi koji potiču na smijeh, ali eto ne mogu se oteti dojmu da se dosta toga oslanja na svjetonazor kojeg gaje tamo preko "bare".

Glumačka postava je pokazala dosta živosti i dosta se zabavila radeći na ovom projektu. Njihov entuzijazam je zarazan pa se nešto od toga prenese i na gledatelja. Oni koji funkcioniraju na sličnoj valnoj dužini koju odašilje ovaj film će vjerovatno uživati u viđenom. Ja, nažalost (nasreću?), funkcioniram na drugačijem taktu pa mi se ova "kultna" komedija nije previše svidjela.

Inside Llewyn Davis

Čini mi se da braća Coen ne bi mogla napraviti loš film ni da takvo što iz nekog neobjašnjivog razloga i pokušaju. Iako me "Inside Llewyn Davis" nije kupio na prvu, do kraja me uspio prebaciti u stanje odobravanja njegova postojanja. Ova muzička drama se bavi američkom folk scenom s početka 60-ih godina prošlog stoljeća pa su velike šanse da oni kojima ne paše takav muzički izričaj neće previše uživati u filmu. Svejedno, kada se oduzme taj muzički dio filma, moguće je uživati u životnoj drami koja prati glavnog lika - mladog muzičara koji pokušava ostvariti karijeru umjetnika. To nije baš lagan zadatak, kako se može vidjeti iz onoga što je prikazano na ekranu - ne kaže se bezveze: "Težak je život nas umjetnika". To je nešto slično priči o nogometašima - toliko djece trenira za karijeru profesionalnog nogometaša, ali samo mali postotak uspije doći do velikih klubova i ogromne plaće.

Moram pohvaliti direktora fotografije koji je radio na ovom djelu - vizualno film izgleda odlično i podsjeća na neke stare fotografije iz 1960-ih, kao da svaku scenu prati dim cigareta i pojačava sveukupnu atmosferu. Što se tiče američkog folka čija je scena glavna okosnica radnje filma, meni nije predstavljao zapreku da uživam u filmu iako moram priznati da nisam baš neki ljubitelj. Možda je zgodno spomenuti onu poznatu priču sa Bob Dylanom čiji su obožavatelji sa zgražanjem doživjeli njegovo okretanje električnoj gitari. E, ja sam naklonjeniji toj njegovoj "novoj" fazi nego izvornom folku kojeg je furao prije toga. Svejedno, bez obzira na to kojem od ova dva tabora naginju vaši ukusi, film vrijedi pogledati.

Jednu od istaknutijih ženskih uloga tumači Carey Mulligan koja je trenutno vrlo vruća roba. Mene nije nešto naročito impresionirala, dapače njena gluma mi je djelovala usiljeno. Sličan dojam sam doživio gledajući Jennifer Lawrence. Obje djevojke su ekstra simpatične, ali djeluju pomalo precijenjeno po pitanju njihova glumačkog umijeća. Ne znam, možda su mom razočaranju kriva nerealno postavljena očekivanja - "hype" (razvikanost) čini ponekad i nezasluženu nepravdu prema glumcima. Eto, nakon početnog lošeg dojma, čini mi se kako je ovo jedan od onih filmova koji ako vas pogode u žicu, s vama srastu i ostanu malo duže u sjećanju - odlika je to "pravih" filmova.