Gone Girl

Triler navođen redateljskim umijećem slavnog Finchera bi trebao zaintrigirati većinu ljubitelja filmske umjetnosti tako da ne traži neku posebnu preporuku, pogotovo ako ulazi u priču o ovogodišnjoj nagradi "Oscar" (nominacija za najbolju glavnu žensku ulogu). Scenarij za ovaj film potpisuje spisateljica knjige prema kojoj je i snimljen, a radnja slijedi slučaj nestanka supruge (anti)junaka filma kojeg utjelovljuje Ben Affleck. Osim što obećava uzbudljivu radnju, Gone Girl donosi podtekst (ne baš suptilan) o dinamici toksičnog odnosa dvaju supružnika koji je ovdje doveden gotovo do apsurda, što se može primijetiti kako radnja odmicala.

Kao i svaki dobar triler, ono na čemu može pasti i pokvariti cjelokupni dojam jesu rupe u priči kojih u ovom filmu ne fali. Ako se lako naživcirate nekim nelogičnostima u scenariju, u filmu Gone Girl možda počnete čupati kosu - pogotovo u njegovoj završnici. Ja nisam imao nekih problema sa time jer me je film okupirao svojom alegorijom bračnog života, tj. onime kako ga predstavlja mašta scenaristice, te jednim od najuzbudljivijih prikaza ženskog psihopate u novije vrijeme, između ostaloga. Ovo zadnje spomenuto mi je došlo kao lagano osvježenje, jer u većini slučajeva, psihopate na filmskom platnu budu muškog roda.

Možda obrati u radnji i nisu nešto specijalno šokantni, ali teško da će nekoga ostaviti skroz ravnodušnim - bez obzira na cinični smiješak kojeg garantirano izvlače iz gledatelja. Meni je ovo bio vrlo zabavan film, a i vama bi trebao biti ako ga pogledate kao zasebnu cjelinu bez povlačenja usporedbi sa kultnim Finchervim ostvarenjem "Se7en".

The Zero Theorem

Terry Gilliam je samo takva faca, a ne treba posebno naglašavati sve ono što ostavlja u kulturno naslijeđe ljudskoj vrsti. S filmom "The Zero Theorem" se djelomice naslanja na svoja prošla dva ostvarenja, "12 Monkeys" i legendarni "Brazil". I ovaj put nas Terry vodi u fiktivnu budućnost obogaćenu filozofskim promišljanjima koja muče ljude još od prvih pokušaja davanja odgovora na neka teška egzistencijalna pitanja. "Steampunk" budućnost iz Terryjeve mašte uvijek sadrži i motive koji u datom trenutku okupiraju pažnju slavnog redatelja, tako da ne nedostaje kritike sadašnjeg doba.

Čini se da stari Pajtonovac ne podnosi baš dobro ovo moderno okruženje sadašnjosti, ili se barem ne snalazi dobro u spomenutome. Ako je dio svoje ličnosti pretočio u glavnog lika ovog filma (a vjerovatno jest), sadašnjost mu je priličan teret - počevši od tehnologije koju baš i ne cijeni, pa do ljudskih odnosa koji su takvi kavi jesu i radi samog tog tehnološkog napretka. Glavni lik filma je slično Brazilu, dio "mašine" a kao poslovni zadatak dobije rješavanje pitanja o "nultom teoremu" koji ugrubo pretpostavlja da život, planete i sve ovo čega smo svjesni predstavlja "jedno veliko ništa", tj. klasičnu nihilističku žalopojku o promašenosti ljudskog postojanja.

Da, sve to djeluje pomalo pretenciozno, a sudeći po recenzijama na Imdb-u mišljenja su podijeljena. Što se mene tiče, "The Zero Theorem" nije loš film, iako imam pokoju zamjerku - poput recimo po meni pogrešno dodijeljene uloge Matt Damonu (inače skroz ok glumcu); Tilda Swinton iz nekog razloga i ovdje izgleda kao što je izgledala u filmu Snowpiercer (kad malo promislim ovaj film ima u sebi nešto Gilliamove estetike), a nadam se da kakva god nas budućnost čekala taj njen lik neće postojati niti u jednoj od njenih varijanti... Nakon završetka filma sam ostao pomalo zatečen ne znajući što da mislim o viđenom. Nije da nisam nimalo uživao gledajući ovaj film, ali očito je njegova "poanta" meni proletjela iznad glave. Svejedno, ljubitelji Gilliama će provjeriti o čemu se ovdje radi bez obzira na moju preporuku ili kritiku, tako da....

Nightcrawler

Evo vam jedan siguran recept za kvarenje raspoloženja: dovoljno je samo da pogledate neku od "informativnih" emisija na televiziji - budući da se dnevno emitiraju svako par sati, teško ih je propustiti. Malo je opalo kritiziranje ovih "novinarskih" lešinara na filmskom platnu, ponajviše zbog rasta popularnosti interetskih medija, a nekada nepresušni izvor inspiracije na ekran vraća film "Nightcrawler". Ovo djelo prati nesvakidašnjeg lika kojeg tumači popularni Jake Gyllenhaal pri njegovom pokušaju da postane solo kamerman plaćenik čiji se posao odvija u kasnim noćnim satima.

Jakeov lik "krasi" fanatizam koji do određene granice predstavlja inače vrlo traženu kvalitetu u poslovnom svijetu. Međutim, kako pratimo razvoj radnje taj fanatizam prerasta u nešto vrijedno zgražanja. Nekako mi se čini da je karakterizacija glavnog lika mogla biti nešto bolja tj. razrađenija. Sudeći samo po ovome što je prikazano na ekranu, lik djeluje kao neka mješavina genijalnog psihopate i mentalno zaostale osobe - što i nije baš česta kombinacija u stvarnom svijetu. Možda bi se ovaj njegov drugi manjak mogao objasniti nedostatkom emocionalne zrelosti i empatije, ali svejedno mi je tu falilo nešto što bi bolje dočaralo pokretačku snagu koja se krije iza njegovih djela. Bez obzira na spomenutu vrlo subjektivnu zamjerku Nightcrawler predstavlja vrlo dobar film; režija je solidna, radnja ok, gluma super itd., itd. Vrijedi pogledati u svakom slučaju.

Boyhood

Boyhood je jedan od onih filmova koje ističe poludokumentarno ozračje i manjak neke specijalne i uzbudljive radnje. Uglavnom se svodi na prikaz života i odrastanja dječaka zvanog Mason te njegovo obiteljsko okruženje. Iako je ovaj film ljudima zapao za oko ponajviše zbog fore (gimmick, neki bi rekli) koju je koristio redatelj zaposlivši iste glumce za različite vremenske periode prikazane na ekranu, kao cjelina djeluje dosta dobro pa gledatelj naposljetku smetne sa uma tu "redateljsku ekscentričnost".

Možda bi se filmu mogla zamjeriti ponekad "drvena" gluma da sve to skupa ne djeluje prirodno i blisko životu, što uglavnom treba zahvaliti umješnosti popularnog redatelja Linklatera. Emocionalna težina ovog djela se temelji na konstantnim usporedbama vlastitog života i onog sa ekrana na koje film poziva. Iako je američka realnost malo drugačija od ove naše, mada ih imitiramo u svemu, bez obzira na to što je njihova statistika obiteljskog života nekoliko brakova i potomstvo iz istih, postoji neka univerzalna nit s kojom se i gledatelji s ovih prostora mogu identificirati.

Ipak, ovo je jedan od onih filmova za koje ne možete reći da je samo OK (može proć'), ili vam se svidi ili ćete ga u potpunosti mrziti, tako se barem meni čini. Željni neke uzbudljive radnje mogu slobodno zaobići ovaj film, iako ova zamjerka koju neki navode po meni i nije toliko previše izražena. Ovo je prvenstveno jedna životna priča, pa ako vam je do nečeg takvog, slobodno navalite.

Looper

Putovanje kroz vrijeme, nedosanjani san čovječanstva još uvijek predstavlja dobru podlogu za priču u filmu iako se ta tema čini prežvakanom. Stvari se mogu vrlo lako zakomplicirati ako u radnju filma uključite putovanje kroz vrijeme pa tako i likovi u filmu Looper par puta navode kako je to vrlo kompleksna tematika oko koje se ljudski mozak pretvara u "žvaku" (pečeno jaje). Unatoč tome, radnja Loopera nije previše komplicirana pa ćete lako pohvatati osnove zapleta.

Mafijaške organizacije iz budućnosti pošalju vremenske putnike u prošlost, a ovi tamo rješavaju nepoželjne elemente iz budućnosti uz pomoć oružja koje predstavlja neki križanac ručnog topa i sačmarice. Ovo oružje, a i neki drugi elementi filma su "krivi" što ovaj film po meni ima štimung koji podsjeća na neki odličan "western". Tu je i farma, na kojoj živi romantični interes glavnog junaka (Emily Blunt), okružena usjevima, a poslužila je kao kulisa dobrog dijela radnje filma.

Osim putovanja kroz vrijeme, elementi ZF-a se očituju u letećim prijevoznim sredstvima (dok većina automobila liči na krntije iz nekog razloga), telekinetičkim sposobnostima koje posjeduje određeni postotak stanovništva (ne bi ih se posramio ni Perhan iz Doma za vješanje) i drogom koja se konzumira u obliku kapi za oči. Sve je to začin za akciju i puškaranje u čijem središtu su likovi koje tumače Bruce Willis i Joseph Gordon-Lewitt. Joseph je ovdje u ulozi mlađe verzije Bruceovog lika, a uz malu pomoć šminke odlično skida manerizme ove proslavljene akcijske zvijezde. Malac koji se pojavi u jednom dijelu filma je samo takva faca i spada u one klince čija pojava na ekranu fascinira. Pronicljivi gledatelji će vjerovatno tražiti rupe u radnji filma i tako naći neke njegove mane, ali ako malo zažmirite na te sitnice u Lopperu ćete pronaći vrlo solidno i zabavno ostvarenje.

El Dia de la Bestia

Ne želim zvučati kao neki ogorčeni hipster, ali što se komedija tiče ove novijeg datuma su većinom smeće. U nedostatku ovih svježijih prinuđen sam gledati neke ponovo ili tražiti klasike koje sam propustio da mi poprave raspoloženje. Tako mi je na pamet pala španjolska crnohumorna komedija iz 1995-te koja prati katoličkog svećenika uvjerenog da će se na Badnje veče u Madridu roditi Antikrist. "El Dia de la Bestia" se naslanja na sve one horore koji su se bavili okultnim i nimalo ne sramoti uzore iz kojih je crpio inspiraciju. Popularni Santiago Segura tumači glavnu sporednu ulogu šašavog metalca koji radi u prodavnici ploča, a kao "stručnjak" po pitanju sotonizma pomaže spomenutom svećeniku da dozove Sotonu i na prevaru ga pokuša pobijediti kako bi čovječanstvo bilo spašeno.

Crni humor naravno nije baš za svačiji ukus, a i religijski motivi kojima film obiluje vjerovatno mogu nekoga "počešati" na pogrešan način pa moja preporuka nije bez rezerve. Za ljubitelje "metala" i crnog humora ovo djelo predstavlja kultni film pa ga, ako ste kojim slučajem propustili, obavezno stavite na listu za gledanje.

Super Troopers

Super Troopers se može pohvaliti dosta visokom ocjenom na stranici "IMDb", a neki je čak uvrštavaju na top liste kultnih komedija. Nakon gledanja dotične sam došao do zaključka da je konačni sud o kvaliteti ovog filma ovisan o demografskim parametrima. Ako spadate u dobnu skupinu od 15 do recimo 21, a volite "stoner" komedije, postoji šansa da vam se ova "kultna" komedija svidi.

Radnja prati avanture dva policijska ogranka iz američke države Vermont koja se nalazi u blizini Kanade, a cijela stvar podsjeća na humorističnu seriju i film "Reno 911!". Ovdje je humor čak za nijansu siroviji od onog prikazanog u seriji "Reno". Imam osjećaj da za publiku s ovih prostora dosta toga ostane izgubljeno u prijevodu. Cijeli film mi ima nekako dosta izražen taj lokalni američki štimung, pa je moguće iskustvo gledanja ove komedije usporediti sa iskustvom koje prosječan Amerikanac ima kada gleda neku od komedija s našeg područja.S obzirom da se dobar dio ovog filma može opisati kao "stoner" komedija, postoje tu univerzalni motivi koji potiču na smijeh, ali eto ne mogu se oteti dojmu da se dosta toga oslanja na svjetonazor kojeg gaje tamo preko "bare".

Glumačka postava je pokazala dosta živosti i dosta se zabavila radeći na ovom projektu. Njihov entuzijazam je zarazan pa se nešto od toga prenese i na gledatelja. Oni koji funkcioniraju na sličnoj valnoj dužini koju odašilje ovaj film će vjerovatno uživati u viđenom. Ja, nažalost (nasreću?), funkcioniram na drugačijem taktu pa mi se ova "kultna" komedija nije previše svidjela.