Gone Girl

Triler navođen redateljskim umijećem slavnog Finchera bi trebao zaintrigirati većinu ljubitelja filmske umjetnosti tako da ne traži neku posebnu preporuku, pogotovo ako ulazi u priču o ovogodišnjoj nagradi "Oscar" (nominacija za najbolju glavnu žensku ulogu). Scenarij za ovaj film potpisuje spisateljica knjige prema kojoj je i snimljen, a radnja slijedi slučaj nestanka supruge (anti)junaka filma kojeg utjelovljuje Ben Affleck. Osim što obećava uzbudljivu radnju, Gone Girl donosi podtekst (ne baš suptilan) o dinamici toksičnog odnosa dvaju supružnika koji je ovdje doveden gotovo do apsurda, što se može primijetiti kako radnja odmicala.

Kao i svaki dobar triler, ono na čemu može pasti i pokvariti cjelokupni dojam jesu rupe u priči kojih u ovom filmu ne fali. Ako se lako naživcirate nekim nelogičnostima u scenariju, u filmu Gone Girl možda počnete čupati kosu - pogotovo u njegovoj završnici. Ja nisam imao nekih problema sa time jer me je film okupirao svojom alegorijom bračnog života, tj. onime kako ga predstavlja mašta scenaristice, te jednim od najuzbudljivijih prikaza ženskog psihopate u novije vrijeme, između ostaloga. Ovo zadnje spomenuto mi je došlo kao lagano osvježenje, jer u većini slučajeva, psihopate na filmskom platnu budu muškog roda.

Možda obrati u radnji i nisu nešto specijalno šokantni, ali teško da će nekoga ostaviti skroz ravnodušnim - bez obzira na cinični smiješak kojeg garantirano izvlače iz gledatelja. Meni je ovo bio vrlo zabavan film, a i vama bi trebao biti ako ga pogledate kao zasebnu cjelinu bez povlačenja usporedbi sa kultnim Finchervim ostvarenjem "Se7en".