Inside Llewyn Davis

Čini mi se da braća Coen ne bi mogla napraviti loš film ni da takvo što iz nekog neobjašnjivog razloga i pokušaju. Iako me "Inside Llewyn Davis" nije kupio na prvu, do kraja me uspio prebaciti u stanje odobravanja njegova postojanja. Ova muzička drama se bavi američkom folk scenom s početka 60-ih godina prošlog stoljeća pa su velike šanse da oni kojima ne paše takav muzički izričaj neće previše uživati u filmu. Svejedno, kada se oduzme taj muzički dio filma, moguće je uživati u životnoj drami koja prati glavnog lika - mladog muzičara koji pokušava ostvariti karijeru umjetnika. To nije baš lagan zadatak, kako se može vidjeti iz onoga što je prikazano na ekranu - ne kaže se bezveze: "Težak je život nas umjetnika". To je nešto slično priči o nogometašima - toliko djece trenira za karijeru profesionalnog nogometaša, ali samo mali postotak uspije doći do velikih klubova i ogromne plaće.

Moram pohvaliti direktora fotografije koji je radio na ovom djelu - vizualno film izgleda odlično i podsjeća na neke stare fotografije iz 1960-ih, kao da svaku scenu prati dim cigareta i pojačava sveukupnu atmosferu. Što se tiče američkog folka čija je scena glavna okosnica radnje filma, meni nije predstavljao zapreku da uživam u filmu iako moram priznati da nisam baš neki ljubitelj. Možda je zgodno spomenuti onu poznatu priču sa Bob Dylanom čiji su obožavatelji sa zgražanjem doživjeli njegovo okretanje električnoj gitari. E, ja sam naklonjeniji toj njegovoj "novoj" fazi nego izvornom folku kojeg je furao prije toga. Svejedno, bez obzira na to kojem od ova dva tabora naginju vaši ukusi, film vrijedi pogledati.

Jednu od istaknutijih ženskih uloga tumači Carey Mulligan koja je trenutno vrlo vruća roba. Mene nije nešto naročito impresionirala, dapače njena gluma mi je djelovala usiljeno. Sličan dojam sam doživio gledajući Jennifer Lawrence. Obje djevojke su ekstra simpatične, ali djeluju pomalo precijenjeno po pitanju njihova glumačkog umijeća. Ne znam, možda su mom razočaranju kriva nerealno postavljena očekivanja - "hype" (razvikanost) čini ponekad i nezasluženu nepravdu prema glumcima. Eto, nakon početnog lošeg dojma, čini mi se kako je ovo jedan od onih filmova koji ako vas pogode u žicu, s vama srastu i ostanu malo duže u sjećanju - odlika je to "pravih" filmova.