"The Island" je produkt nacije s najboljom himnom na planeti, Rusije. Ta himna bi i pacifiste poput mene mogla potaknuti na uzimanje oružja u ruke i borbu za otadžbinu. Nego, što se filma tiče odmah bi valjalo naglasiti da je po mom mišljenju za potupuno uživanje u gledanju potrebno da gledatelj/ica posjeduje religijsku pozadinu - nije važno jeste li ateistički ili teistički nastrojeni, ali je bitno da promišljate o svijetu u kontekstu Boga i sličnih religijskih pojmova.
Štoviše, čini mi se kako je poželjno da ta pozadina bude kršćanski obojena - film prati pitanja koja su najbliža sadašnjim ili bivšim pripadnicima ove religiozne skupine. Možda je moguće da i pripadnici drugih religioznih grupa, ateisti, agnostici i sl. uživaju u filmu, ali mi se čini kako će jače "odjeknuti" kod onih koji zadovaljavaju ovaj, relativno "labav" kriterij povezanosti s kršćanskom misli. Mada, s obzirom na to da većina ljudi na planeti dijeli neke univerzalne ljudske vrijednosti, te činjenicu da je radnja filma zanimljiva, moju opasku treba uzeti s rezervom.
U centru priče je lik koji istraumatiziran grijesima iz svoje mladosti završi u pravoslavnom manastiru (samostanu) te tamo uz okajanje grijeha pomaže ljudima iz okolice da se riješe svojih problema. Radi se o vrlo pronicljivom i mudrom liku koji unatoč grijesima (grijehu) koji ga pritišću posjeduje dar da liječi i savjetuje ljude. Vrlo zanimljiva je i dinamika koju ima sa ostalim monasima iz manastira na otoku. Režija, gluma i muzika u filmu su odlični pa ga je lako preporučiti - samo valja imati na umu da je ova drama bogata vjerskim motivima, pa ako vam takvo što ne odgovora moguće je da vam se ne bi svidio.


Nema komentara:
Objavi komentar