Stand Up Guys

Al Pacino je skoro pa sinonim za riječ "glumac". Legendarnoj faci sa filmskog platna u ovom filmu pravi društvo još jedan glumac sličnog statusa, Christopher Walken. Što se tiče Alana Arkina, za neke je možda u njihovom rangu, ali po mom sudu nije ni blizu, iako se radi o dobrom glumcu. Ova imena bi trebala garantirati dobar film, ali s obzirom da je nabrojana ekipa u poodmaklim godinama, ipak ne treba trčati pred rudo.

Glumački talenat se ne gubi baš preko noći, ali godine učine svoje i može se primijetiti da spomenutima fali "oštrine" koja ih je krasila u mlađim danima. Doduše, ako Sepp Blatter može u 78-oj godini biti onako naporan i kandidirati se za predsjednika FIFA-e, zašto i ovi ne bi mogli uspješno glumiti. Ovo što su pokazali u filmu "Stand Up Guys" je daleko od loše glume, ali mora ih se suditi s obzirom na standard kojeg su postavili sami sebi, pa je na nedostatak "iskre" u njihovoj performansi vrijedno ukazati. Radnja filma i nije nešto previše uzbudljiva, barem što se tiče njegove prve trećine. Kasnije se stvari malo zakompliciraju, ali sve to skupa izgleda traljavo i bez nekog posebnog smisla. Inače volim filmove malo mirnijeg tempa, tako da mi ovo i nije teško palo, ali filmu fali malo živosti koja i nije toliko ovisna o količini akcije na ekranu - fali malo dinamike, što bi se reklo.

Unatoč svim nedostacima, "Stand Up Guys" je film koji sa sobom nosi određenu dozu šarma - nešto od toga šarma se oslanja na glumce, nešto na režiju, radnju i poneki istaknuti dijalog. I tempo filma je dosta ujednačen pa to liči na neku zasebnu cjelinu, kako i spada, ali film zapinje na neuvjerljivim reakcijama nekih od likova i scenariju koji nije nešto naročito. Eto, taj šarm kojeg posjeduje i relativno ujednačena cjelina koju predstavlja ga vade i čine gledljivim.