Don Jon – redateljski prvijenac Joseph Gordon-Levitta predstavlja vrlo dobro filmsko ostvarenje ovog popularnog mladog hollywoodskog glumca. Ako ste muško čeljade postoji velika šansa da za vrijeme gledanja ovog filma proživite svakakve unutarnje turbulencije – barem je tako bilo u mom slučaju. Dojam će biti dosta jak ako ste kojim slučajem kronični masturbator i „loš“ vjernik. Film prati momka iz New Jerseya koji je popularni zavodnik žena, a uz seksualne aktivnosti sa stvarnim osobama obožava i masturbaciju, redovito (vrlo važno, kako ćete vidjeti iz razvoja događaja) popraćenu gledanjem pornografije.
Traženju istinske ljubavi kao temi –vrlo česta tema filmskih uradaka – je u ovom slučaju pristupljeno vrlo iskreno što je jedna od karakteristika filma koja ga ističe od ostalih ostvarenja. Obično se na posterima filmova pretjeruje s hvalospjevima kako bi se valjda film bolje prodavao, pa tako u ovom slučaju na posteru možemo vidjeti riječi poput „emocionalno“, „iskreno“, „na rubu“, „duhovito“... Ovaj put se s napisanim čak i slažem. U drugom dijelu filma, kada „Don“ upozna stariju gospođu koju glumi uvijek odlična Julianne Moore, malo je proradila moja cinična žica pa sam zakolutao očima i pomislio „neće valjda film preći u „Harold i Maude“ mod!?“. Naravno, takva reakcija je pretjerana pa se ne trebate brinuti oko pitanja da li film pati od raznoraznih klišeja.
Film sam po sebi i nije nešto pretjerano eksplicitan, ali pametna režija ga čini dvostruko upečatljivijim po tom pitanju. Kako sam već spomenuo režija je „pametna“ te iako ponekad bombastična nije nimalo nametljiva. Gluma je također na nivou. Uglavnom, ako ste muško čeljade film obavezno pogledajte – a i žene bi mogle izvući pokoji zaključak o „ružnijem“ spolu koji bi možda mogao ići na ruku boljem razumijevanju neutaživog nagona koji je nuspordukt testosterona.
Nema komentara:
Objavi komentar