Kod ovog južnokorejskog ostvarenja me najviše zaintrigirao njegov naziv. I sam sam ljubitelj tih umiljatih domaćih životinja pa odlučih da vidim o čemu se tu radi. Radnja filma se vrti oko pet prijateljica koje poslije srednje škole traže svoj životni put i pokušavaju započeti poslovne karijere. Odrastanje je nezgodna stvar, a nekima od nas to ne pođe za rukom i da „živimo hiljadu godina“.Za vrijeme srednje škole se nekako manje primjete te socijalne razlike među ljudima pa se lakše zbližiti s nekime tko je iznad ili ispod vašeg imovinskog statusa jer vam je svima zajednički status srednjoškolca. Nakon srednje krene proces raslojavanja pa se ljudi počnu udaljavati zahvaljujući sili životnog vjetra koji nema previše empatije. Ljudi mijenjaju ideje i interese koje su imali kao tinejdžeri – neki ostaju pri starim idejama – pa je razmimoilaženje u stavovima neizbježna stvar. Takvo nešto zadesi i glavne junakinje ove socijalne drame iz Južne Koreje koje se ipak trude u svim tim novim izazovima koje život donosi očuvati staro prijateljstvo. Maca zvana Titi je tu poslužila kao simbol životnih promjena i nesigurnosti koju donosi moderni kapitalistički način života.
Film je dosta mirnog tempa pa oni koji su željni akcije ovdje nemaju što tražiti. Dobra fora koju je redatelj izveo je prikaz tekstualnih poruka s mobitela na ekranu, a koristi je i kada jedna od prijateljica koristi štampaću mašinu. Muzička podloga podsjeća na elektronsku muziku laganijeg tempa karakterističnu za izvođače poput Apparata, Moderata, Tychoa i Telefon Tel Aviva, a fino se uklapa u vizualnu stranu priče. Iako je film dosta depresivan završava na optimističnoj noti tako da se nećete osjećati izrazito loše nakon gledanja. Film je priču o odrastanju i sazrijevanju učinio bliskom svima pa je moguće identificirati se s likovima bez obzira na spol ili geografsko porijeklo gledatelja. Vrlo solidan ako ne i odličan film.
Nema komentara:
Objavi komentar