The Conjuring

The Conjuring nastavlja niz mnogobrojnih filmova o paranormalnim pojavama u kojima se isprepliću vjerski motivi i narodna mitologija. Kombinacija je to priče o ukletoj kući koju nastanjuju „duhovi i demoni“ i fenomena egzorcizma. Ta dva elementa je lako i odvojiti pa napraviti film koji će se baviti samo jednim od njih. Tako je recimo u filmu „The Others“ koji nam donosi priču o kući opsjednutoj duhovima bivših ukućana. Moram odmah reći kako mi je taj film u kojem glumi Nicole Kidman puno draži od filma „The Conjuring“. I ovaj je moderni horor sa motivima iz nekih prošlih vremena solidno ostvarenje. Ako ostavimo po strani stupanj lakovjernosti kojeg svaki pojedini gledatelj posjeduje, bez obzira na to u kojem dijelu spektra lakovjernosti se vi nalazite, objektivnim razmatranjem filma se može zaključiti kako je kvalitetno urađen. Inače, kad smo kod lakovjernosti i praznovjerja, kod filmova koji se bave egzorcizmom uvijek se sjetim Jamesa Woodsa kako se na WC šolji pokušava riješiti „demona“ i odmah mi bude „lakše“.

Režija nije nešto posebno originalna ali je dobrodošla u ovo današnje vrijeme jer se oslanja na klasičnu „staru školu“ režije pa to sve skupa izgleda kao kompaktna cjelina bez previše turbulencija, kompjuterski generiranih efekata i usiljene „originalnosti“. Štih „stare škole“ se dodatno postiže i radnjom koja je smještena u 70-te godine prošlog stoljeća – nekako je teško zamisliti horor s ovakvom tematikom koji bi bio smješten u moderno doba kada su ljudi sveukupno gledajući puno manje "praznovjerni". Soundtrack filma je jeziv kako i priliči jednom hororu pa je vrlo lako biti prestrašen samo njegovim slušanjem bez dodatnih vizualnih poticaja. A vizualnih poticaja koji izazivaju strah ovdje ne fali jer je tempo filma pogođen – imate vremena upoznati likove i lagano vas se unosi u zastrašujuće momente koji slijede.

Strah je vrlo neugodna emocija pa je dosta proturječna ta ljudska želja da mu se dobrovoljno izlažemo. Valjda je to neki primitivni instinkt kojime izoštravamo spremnost na akciju kada dođe do stvarnih zastrašujućih situacija, a ponešto je valjda i samo čista zabava - u kontroliranim uvjetima i sigurnom okruženju vlastitog doma ili kino dvorane smo sigurni kako nam ništa ne može nauditi. Ili možda može? Zastrašujuća muzika.... Odjavna špica.