Čovjek danas više nije siguran ni u vlastitom domu – s ovom bi se izjavom složili mnogobrojni likovi iz podžanra filma čija je tematika „invazija“ na nečije domaćinstvo. I „Borgman“ je na neki nadrealan način dio tog podžanra mada se gledatelja drži u neizvjesnosti do samog kraja, pa se tako pitate: „koji vrag se tu događa?“. Radnja prati beskućnika koji pokuca na vrata dobrostojeće „nuklearne“ obitelji tražeći mjesto na kojem bi se mogao otuširati. Glavi kuće ne sjedne baš dobro taj njegov zahtjev ali nakon što ga pretuče, njegova supruga osjeti obvezu da mu pomogne.
Početak filma daje dojam kako je u pitanju neka socijalna drama, a društveni komentar se naslućuje i u daljnim dijalozima likova – da parafraziram muža iz obitelji višeg srednjeg staleža koja je centar priče: „Nismo mi krivi što živimo na razvijenom zapadu“. Doista, većina uzima zdravo za gotovo ideju koja pretpostavlja da su samo siromašni opterećeni raznim kompleksima, uz naravno silne materijalne probleme koji se podrazumijevaju kod ljudi zakinutih novcem. I bogatstvo donosi svoje pritiske pa odatle valjda potiče ona izreka da je čovjek slobodan samo onda kada nema ništa za izgubiti. Ovakva, a i slična razmišljanja će potaći ovo ludilo od filma nizozemske produkcije.
Koncept radnje se oslanja na „body snatchers“ motive, a nadrealni i realni elementi su kombinirani briljantno, što rezultira jedinstvenom atmosferom filma. Ovo djelo će sjesti onima koji vole „čudne“ filmove – recimo „Eraserhead“ i „Idioti“ su mi pali na pamet tijekom gledanja. Stvarno, nakon gledanja ne znam što bi mislio o svemu što sam vidio u „Borgmanu“ – moguće su razne interpretacije – ali siguran sam u to da se radi o vrlo zanimljivom i gledljivom filmu.
Nema komentara:
Objavi komentar