Frozen

Kada bi se pokušali prebrojati svi kompjuterski animirani filmovi izišli iz poznatog studija Pixar, ukupna suma bi vjerovatno bila poprilična. Počevši od prvih hitova poput „Toy Storyja“, u kina su uspjeli privući veliki broj ljudi koji pripadaju raznim generacijama. Iako se na prvi pogled čini kako su namijenjeni djeci, u velikoj većini su uživali pripadnici široke dobne skupine“ od 7 do 77 godina“. Dobar dio ovih animiranih filmova je šaljive i ležerne prirode, a „Frozen“ s druge strane možemo svrstati u klasične romantične bajke o kraljevstvima, princezama i prinčevima. „Frozen“ nosi i određenu, pomalo mračnu notu pa mi se čini kako nije baš pogodan za gledanje kada su u pitanju izrazito mala djeca kao gledatelji. Naravno, sve to je pitanje diskrecije roditelja, a ovisi i o zrelosti svakog pojedinog djeteta – ne reagira svako dijete isto na određeni film.

S obzirom da je pjesma iz ovog djela dobila nagradu „Oscar“ valja reći da je značajan dio filma mjuzikl pa oni kojima ne paše ovakav filmski izričaj neće baš uživati u gledanju. Ipak, ako imate i malu dozu tolerancije prema mjuziklima moći ćete pretrpjeti muzički dio filma jer je odmjeren i stavljen u službu naglašavanja određenih bitnih dijelova radnje.

Postoji nemali broj osoba koje „Disney“ proglašavaju zloćudnom korporacijom koja promovira krivu sliku o ljubavi i ulogama spolova te nanosi štetu budućim odraslim osobama koje stječu krive predodžbe o zaljubljivanju pa tako djevojčice sanjaju o prinčevima, a dječaci o savršenim ljepoticama koje su dobre kao „kruh“. Ti nedostižni ideali ljubavi bi bili tu i da nema Disneya tako da su ove optužbe zanimljive samo kao kuriozitet modernog sociološkog promišljanja, a spominjem ih samo zbog toga što se ipak vidi određena promjena u filozofiji moderne bajke proizišle iz Disney radionice. Jaki ženski likovi su jedna od bitnijih značajki filma, a i muški likovi filma ne slijede standardne klišeje iz nekih prošlih Disneyevih djela. Tu je i već gotovo standardni lik koji služi za „komično olakšanje“, ovaj put u obliku oživljenog Snješka Bjelića – malo manjeg stasom, ali bogatog duhom i bezazlenom dobrotom.

Na kraju, nije pravo pitanje hoće li vam se svidjeti ovaj film nego se samo zapitajte da li se vidite kao dio publike kojoj je on namijenjen. Ogorčene i cinične osobe sklone pljuvanju po formi mjuzikla bi trebale izbjeći „Frozen“ – svi ostali mogu naći nešto lijepo u ovom „ledenom“ animiranom filmu. U mom slučaju, „Snjeguljica i sedam patuljaka“, „Pepeljuga“ i slične bajke i dalje ostaju mjerilo za sve koje dolaze jer sam uz njih odrastao, ali za neke nove klince, ovako kvalitetan film vrlo lako može postati njihovo osobno mjerilo „bajkovitosti“.