Jiro dreams of Sushi

Koga bi mogao zanimati dokumentarni film o najpoznatijem japanskom stručnjaku za "suši"? Sudeći prema silnoj količini kuhanja na koje možete nabasati prebacujući kanale na televiziji, radi se o popriličnom broju ljudi koje takvo što zanima. "Food porn" je postao zabavom za mnoge, bez obzira mogu li priuštiti jela čija se priprema prikazuje ili ne. Prema tome, "Jiro dreams of Sushi" bi mogao zanimati mnoge gurmane, ali i profesionalce zaposlene u nekom dijelu ugostiteljske djelatnosti. Ovaj dokumentarac osim priče o ovom specifičnom japanskom jelu donosi i uvid u kulturu jedne nacije.

Jiro je šef kuhinje koja isključivo poslužuje "suši" - jelo koje se sastoji od uglavnom sirovih morskih plodova, pretežito ribe. Čak i u poodmakloj starosti on je čvrsto predan svom zanatu i ostavlja dojam fanatika - ako ste ljubitelj serije Seinfeld, pomalo podsjeća na "Soup Nazi" lika iz te serije.

Tema dokumentarca vas može, a i ne mora zaintrigirati, ali kada se radi o njenoj realizaciji slobodno se može reći kako je vrlo dobra. Klasična glazba prati poetične usporene snimke kuharskih poteza, što je mene podsjetilo na Kubrickov "nasilni balet" iz filma "Paklena naranča". Naravno, ovdje nema nasilja, barem onog između ljudi, jer je "ok jesti ribe, jer nemaju osjećaja", kao što je pjevao legendarni Kurt Cobain. Film je možda malo usporenog tempa, mada to u ovom slučaju nije mana nego je u skladu sa zanatom kojim se bavi - pripremanje "sušija" je posebno zahtjevna zadaća koja iziskuje preciznost i strpljivost majstora koji se njome bavi.

Osim glavnog lika koji je okosnica dokumentarca, tu se pojavlje još zanimljivih likova, počevši od Jirovih dvojice sinova nasljednika majstorije pripremanja sušija, pa do njegovih trenutnih i nekadašnjih šegrta. Gurmani, ugostiteljski djelatnici, zaljubljenici u japansku kulturu i obožavatelji "food porna" slobodno ovaj dokumentarac mogu svrstati pod obavezno štivo.