Pacific Rim spada u one filmove koji svoju privlačnost uglavnom temelje na raskošnim vizualnim i zvučnim efektima, a u pravilu takva filmska djela ne donose ništa specijalno po pitanju emocionalne investiranosti gledatelja. Iako bi ta "topla" nota ljudskog elementa teoretski trebala biti zadovoljena u obliku priče o internacionalnom otporu usmjerenom prema vanzemaljskom porobljavanju, nije to onaj tip sukoba koji je blizak duši čovjeka (poput filmova koji se bave 2. svjetskim ratom recimo).Naravno, uz ZF premisu filma takvo što i ne treba očekivati, ali svejedno vrijedi spomenuti zbog onih ljubitelja filma koji su poput mene i biraju filmove uglavnom prema ranije spomenutom kriteriju emocionalne investiranosti. Priča filma će najviše sjesti onima koji su ljubitelji ogromnih čudovišta i strojeva koji podsjećaju na popularne Transformerse. Takvo što je čini mi se prava poslastica za Japance, pa ljubitelji mitologije i priča tog naroda u ovom filmu mogu uživati. Glumci su svoju zadaću ispunili solidno, pa nemam neke zamjerke što se tiče dijela filma u kojem na ekranu nisu kompjuterski generirani likovi. Ovi "živi" glumci su glavni akteri središnjeg dijela filma, a uvod i završnica pripadaju gigantskim vanzemaljskim i mehaničkim stvorenjima te njihovoj borbi.
Ta borba jeste spektakularna, pogotovo ako se gleda na velikim TV ekranima ili kinskom platnu, što je po meni i glavni razlog gledanja ovakvih filmova - uživanje u vizualnim efektima i raskošnim scenama borbe. Film vrijedi pogledati ako ni zbog čega drugog onda zbog toga da se sami uvjerite u što je sve potrošeno skoro 200 miliona dolara koliko je koštala izrada ovog filma.
Nema komentara:
Objavi komentar